MOLITVENIK HRVATSKIH PJESNIKA II WEB

Dvoje staraca saginjalo se na malom, razvaljenom molu, rasplitalo od vode kao oljuštena zmija potam­ njelu mrežu. Polagano su iz mreže vadili, pažljivo i mirno slagali, maleni ulov, stavljajući ga u široku, bijelu zdjelu. A potom, očistivši čamac, smjerno se okrenuli daljnjem ribarenju. Nekoliko riba, učini nam se sada pravim bogatstvom. Sa zavišću, jedva prikri- venom, rekoh, kako sada i nema prava ulova. Došle su teške godine, a oni ovdje samo gube vrije- me saginjući se nad nemilosrdnim morem. Gledali su me neko vrijeme s nerazumijevanjem, pokupili svoje cavale i brancine, zaputivši se uskom stazom prema nevidljivu selu. - Bit će dosta za ručak, mrmljali su odnoseći zdjelu. Ribe uvijek ima dovoljno, ni manje ni više nego nam je potrebno. Posude za vrijeme, 1996. 399Molitvenik hrvatskih pjesnika

Luko Paljetak (1943.) MOLITVA KAMILICI O kamilice, o, kako ti blago rasteš iz zemlje kao tiha provedba jednog vrsnog nacrta, kao crtež djeteta, koji djelo postao je! o kako izbjeći znaš sve zle ponude tla, gorčinu, jetkost i otrov, ono što drugima, tu odmah do tebe, pravo jelo I hrana je! o prava kamomilo (jer tako jezik te, kad se kući primakne, zove) kako sva sunca, što ih tvoji cvjetovi motre, vješto spajaš u jedno sunce! stavljam te u svoj čaj i molim te, u srce uđi, u krv, u kosti i jetru, mjehur, trbuh i žuč, i žarko sjaj na nebu moje duše kao što sunce sja na nebu ove zemlje iz koje blago rasteš i provlačiš se, o kamilice, kroz uši iglene, mala tako Bijela tama (izabrane pjesme), 2000. 400Molitvenik hrvatskih pjesnika

MOLITVA ZA MOJU MAJKU Neka je tamo ništa i nikada ne boli, ni jedna soba tamo neka joj nije hladna, neka od ranog jutra, onako kako voli, kuhati počne, neka ne bude nikad gladna, nek ima mali špaher i mali lonac plavi da može juhu sebi spravljat, da može luk popeći malo, prije nego ga u nju stavi, i mlinac neka ima da uz čegrtav zvuk njegov polako kavu melje, nek ima lijepi udobni krevet, jastuk visok i mek pod glavom, od gazde neka nikad nikakvoga ne strepi, i neka ključ svoj ima i ormar s malom bravom oduvijek neispravnom, neka joj cvijeće buja i raste bolje, ljepše od samog rajskog cvijeća, neka za sva vremena plaćena joj je struja, stanarina i voda, nek svaki mjesec veća mirovina joj bude, i neka joj se vid popravi, kao nekad, tako da u svoj kantun sjedne i veze kao u mladosti, na zid neka joj svoju sliku stavi sam sveti Antun! Neka je tamo ništa i nikada ne boli i neka topla bude tamo joj soba svaka, neka od ranog jutra, onako kako voli, kuhati počne, nek joj nebesa budu laka! Bijela tama (izabrane pjesme), 2000. 401Molitvenik hrvatskih pjesnika

OČE NAŠ Oče naš na nebesima što jesi, neka je tvoje svêto ime svéto, kraljevstvo tvoje nek dőđe, nek desi sve se po tvojoj volji, nek je, eto, na zemlji kao i na nebu što je; svagdanji kruh nam naš i danas daj, dugove naše, koji nam se broje, otpusti nama, učini im kraj, kao što i mi otpuštamo njih dužnícima svim svojim, oslobòdi redom od brojnih napasti nas svih, u zlo nas nikad nikakvo ne vòdi nego nas riješi zala svih, u znamen ljubavi svoje, u sve vijeke: amen! Bijela tama (izabrane pjesme), 2000. 402Molitvenik hrvatskih pjesnika

DVODNEVNA MOLITVA TETE ANE SVETOM ANTUNU DA JOJ NAĐE KLJUČE Sveti moj Antune, molim se tebi, a da komu ću u jadu svomu ću, u ovoj nènādnjoj koja me snašla, nađi mi ključe; sve sam obàšla, srce mi tuče, dobi’ ću napad od muke, Gruž i Grad i Lapad prošla sam, niđe nema hi viđe’. Ako hi ne nađem, sveti moj Antune, ubi’ će me muž, ubi’ će moga i tvoga boga u meni, hoće, ma ne od zloće, nije on ző, ne, ne mogu to rijet, što jes’ jes’, 403Molitvenik hrvatskih pjesnika

nego se infòtā, što ću ja sirota - izbavi nas od zala! - uhiti ga bijes pa mu utèčē, onda zabjestìma, sve po redu skala što hi góri ima, ma to dođe svima, ta nervozìtāt, te tenzije, kako se reče, jerbo nije lako, nemoj ni pitat, i ti bi tako da ti je živjet od ono penzije. Sveti moj Antune, molim se tebi, nađi mi ključe, to mi je najpreče; tražim hi od juče’... užeć’ ću ti svijeću prid oltar, najveću, to sam vazda ćela, rije’ ću kleriku da mi dâ šteriku prâvu, od ‘čela, što joj traje plamen, a ne onu što odma’ skonsùmā se i — amen. Sveti moj Antune, brzo i lĭsto ključe mi nađi, vas Grad obáđi, metar po metar; 404Molitvenik hrvatskih pjesnika

to ti je isto ko da sveti Petar izgubi ključe... bòjē mi je mučat; negda ni zaključat trebalo nije, nego priko vrátā stavit metlu — i fǻta, ma to je bilo prije, a sad, meni se pàrā, sve gő lupež, svuđe, ukrali bi ti lijepo i kalež s oltara. Sveti moj Antune, zá me se moli, pogledaj dóli na mene jadnicu, Bog će ti nadnicu za to dat, finu, a ja ću ti ubrat najljepši liljan u mom đardinu, liljana takih, to svi znaju, sveti moj Antune, nema ni u ràju, kažem ti ja... Ma što je ovo? Evo ti, nȁ, ù špagu su mi ključi, svi! Znala sam ja, znala, ne treba tebi dugo, sveti moj Antune, ‘ko će kako tî; što ću ti drugo rijet’ nego — fala. 405Molitvenik hrvatskih pjesnika

Ibrahim Ibn Kajan (1944.) HADŽ Allahumme inni uridu-hadždže fejessirhu li ve takabbelhu minni Bože, ja hoću da učinim hadž pa mi ga olakšaj i primi ga od mene Neka usta padaju smrtnikova po tijelu El-bejtul-haramu Umire se bezgrješan Istočni kutu Bejtullaha Ja sam Ruke neka uđu tajnoj odaji Vidim stranu od Jemena i stranu od Sirije Bože, Krilo K‘abe ne prenosi me Stopala i usta zasuta pijeskom žeđaju O, Zemzem vodo Ibrahimova, nedokučiva oduzeta Moje suro tijelo nema odmora Odazivljem Ti se, Gospodaru, odazivljem Odazivljem Ti se, Ti nemaš nikakva druga Odazivljem Ti se Tebi pripada svaka hvala blagodati i vlast Nemaš druga 406Molitvenik hrvatskih pjesnika

O moj Gospodaru putove Tvoje zatvaraju preda mnom Zul-Hulejfe Džuhfe Zat-Irek Karn Jelemlem — zaključano Na Džumru na gomili sitna kamenja tijelo samo jedan harem na zemlji Pretoči me primaknutog svjetlu Gospodaru moj, uokolo je noć Ima li usta Tvojijeh svicu uha mojeg Mom nastojanju zapjenjenom mom brdskom putu ima li kraja Al-sajab i kamena vaza, 1969. 407Molitvenik hrvatskih pjesnika

Ivan Kordić (1945.) POBOŽAN ČOVJEK Koja zadaća moja je, Bože blagi?! Zar samo da druge ljubim, ljubim I ponizan budem? S puta svakom da skrenem? Osamim da se, ostrvim? Ne gledam travu, cvijet Ženu, napokon? Čemu, što stvorio si ga Taj svijet? Živi stroj, 2008. 408Molitvenik hrvatskih pjesnika

Jakša Fiamengo (1946. - 2018.) ZAZIV PROTIV ZLODUHA Molim ti se da budeš milostiv ti koji imaš lice zloduha i naređuješ trnje i čavle koji si usuo noć u naše sandale i ne razlikuješ dobre vijesti od nečasnih, od nerazumnih Koji si gradove obložio mrakom koji si oranice kušao nerodicom i otoke ostavio bez mora, more bez brodova, sidra bez zavjetrine koji si nas rasporedio u obruč šutnje i odjenuo nam korizmene haljine dao nas u podzemlje i riječima zabranio sveta značenja Zazivam te da ne budeš, da nisi ti koji se uzalud upinješ biti stariji od sreće, mudriji od spokoja koji sve i da hoćeš ne možeš biti viši od katedrala, snažniji od jablanova, mekši od ženskog srca Utječem se tvojoj slabosti, mirim tvoje bičeve, zaklinjem te zaboravi nas, učini da nas ne vidiš da nas nisi zaslužio, da si iz drugih stoljeća a ne iz naših koja su nam namrla toliko svjetlosti: 409Molitvenik hrvatskih pjesnika

svečanost jezika, pjesmu pletera svijeću molitve - baštu baštinsku Ne umiješ ti biti dragi kamen ne znaš ti zemlju koja je riječ nemaš ti toliko olova koliko je mora nemaš ti toliko žice koliko je Hrvatske iz tvoga zrna nikada ljubavi Plemenita smokva, preplanuli ružmarin darežljive rijeke, ulje iza sna ništa ti to ne znaš, ne bacaš ti mreže u ovaj skladni krajolik ne vučeš vrše iz ribnjaka zavjetnog ne zanima te bucal naš povijesni grb roda, trava naroda, ploča grobna Nikada ti nisi bio cvrčak nikada nisi dodirivao ovakvu mjesečinu nikada mjerio kristal suze, vrč zvijezda, blagost anđela i nikada ti ovo sunce nije bilo i nikada ti neće biti ni ime ni način U ime ovih i u ime riječi u kojima nisi a nisi ni zaslužio biti pozivam te da odeš, da prestaneš biti lišaj na blagoslovljenom hljebu imela na palmi, zmija u gori maslinskoj ilovača u bljesku riblje krljušti Izvjetri da nam noć bude manja da nam naravna bude poezija disanja da ptica bez straha sleti u naš vrt da smo vinogorje, da smo ludi pašnjaci da smo ja i moja draga, da smo dar 410Molitvenik hrvatskih pjesnika

vjere, prsten izobilja, da smo naprosto svijetla djeca, lijepi tamni čempresi Iziđi iz nas, odustani, odvrati se ako si riba nemoj biti riba ako si gomolj nemoj biti gomolj ako si klas, ako si škrip, ako si sol ništa nam nemoj biti, ništa ti nismo ni kišnica ni suhodol, ni glas ni muk ni postojani ovaj kamen pučka pjesmarica ni bol ni bilo što na što sličiš Učini da smo poredak svoje volje da uživamo u nebu domaćih zvona da smo voda svete rijeke naroda da trajno možemo blagovati stare jednostavne riječi: kuću, zemlju, slobodu čisto srce poštenja, dah oduvijek Utječem ti se, molim te... Ma ništa te ja zapravo ne molim! Ništa nemam s tobom jedino ti zapovijedam da se ukloniš da poništiš čelik i zatvoriš vrata da mi od riječi ne činiš sulice i neka si proklet neka je zanavijek proklet svaki tvoj rat Split, jesen 1991. Zaziv protiv zloduha, 1992. 411Molitvenik hrvatskih pjesnika

EX VOTO Prstima od sjena kad je molitva kao kišnica razabirem vas uslišeni nazirem po metalnim pločama po listićima iskupljenja istim vas zavjetom dodirujem oduzmite me od svakoga zla zadržite u poretku zdravlja ovu ruku ove oči ovo srce da ispijem cijelu svjetlost koja mi je na svijet dana i kad se u sve saberem da sam znak slovo zahvale krah darovani zdenac sebe i da je molitva kao blitva blaga trpka zimska otisak vjere lijek uzvraćen u tom plitkom reljefu u tom ugaslom zlatu u dovršenom sverečenom preslikavam se zacjeljujem kujem obli/kujem srebrninu i jedro sam u novu milost riječ od svih želja riječ jača od izgovora Dolazak u kruh, 1998. (Domaće relikvije, 2006.) 412Molitvenik hrvatskih pjesnika

AMOR D. CANI* Kad već nema boljeg, Bože moj, dopusti Da u Šibeniku budem pas jer psi su Na posebnoj cijeni u gradu gdje nisu Od kamena ljudi već u svakom gusti Sloj vremena iskri. Dopusti da budem Pas i sve što psima namijenio jesi; Da ih ljudi časte na javnoj adresi, Da ne trpe žegu, kišu, led i studen. Dopusti mi, Bože, ako nemaš bolje Zamjene za milost, da budem pas koji Kruh svetome Roku donosi od volje I u Šibeniku, gradu koji svježim Zvukovima zvoni i žedne pse poji Iz tih kamenica, čiji dar bilježim. Ja se od te slike uvijek sav raznježim. A vi? Ljestve Jakovljeve, 2003. * Natpis urezan u jednu od kamenih zdjela, ugrađenih u fasade kuća, koji i danas pokazuje koliko su stari Šibenčani vodili brigu o psima. 413Molitvenik hrvatskih pjesnika

MOLITVA ZA DOBROTU Bože koji me razlikuješ od svega što nisam koji me dovršavaš u prostoru gdje ne postojim daj mi snagu da se učvrstim u svemu što jestvarno zadaj me mjerama od kojih rastem prema sebi daj mi mnogostrukost da mogu bolje živjeti učini me dobrim i za one koji mi dobro čine usmjeri me ljepoti spajanja dva tamna vremena upotrijebi me na način da opravdam ovu svjetlost produži me do u vrijeme koje me spominje zavjetuj me onima koji još uvijek u mene vjeruju Božji hlad, Zagreb, 2016. 414Molitvenik hrvatskih pjesnika

Stanko Baković (1946.) ZA SLUŽENJE SAM Za služenje sam, Gospode Za pravednost – ništa za sebe ne tražim s ove zemaljske strane Ti dao si put: otpusti nam duge naše kako i mi otpuštamo dužnicima našim Ti rekao si ljubite jedni druge kako sam i ja ljubio vas Molim kruh naš svagdanji daj nam danas I molim daj mi ljubljenu, vrati je Pred očima mi je stalno njen lik stalno me gleda njen lik Kasna večer, Zagreb, 1999. 415Molitvenik hrvatskih pjesnika

MOLITVA San moj, Gospode, osnaži ojačaj nadu moju, sjaj oku mojem daj, ozari lice moje, ne gomilaj vrijeme, ne utkivaj tegobnost u tijelo moje, zanesi me, Gospode, zavrti me u kolu svojem Gospode. Kasna večer, Zagreb, 1999. 416Molitvenik hrvatskih pjesnika

Enes Kišević (1947.) PRIJE MOLITVE Kao da zrak zalijeva moja Majka svakoga jutra na sve četiri strane svijeta iz testije za abdest prosipa vodu: Da sve teče kao ova voda dobra. Da sve teče, da dno svoje ne muti. Da sve njenu bistrinu i pitkost imade. Da za sobom čisto ostaje. Da pred sobom bistri. Da sve svojim tokom k sebi teče. Da tiho pritječe drugima. I da sve snova u izvor svoj kane. Jutarnja molitva, 1991. 417Molitvenik hrvatskih pjesnika

NA PUTU Udaljio sam se od svoga korijena koji je u Tebi, o Svevišnji. Moj cvijet svijetu miriše. Krošnja se moja krši od plodova, k zemlji se naginje. Kako da se vratim svom korijenu, o Gospode, kad miris se moj ni cvijeta ne sjeća svoga. Jutarnja molitva, 1991. 418Molitvenik hrvatskih pjesnika

JUTARNJA MOLITVA Blagosiljam Te što si me i ovo jutro probudio. Znam da to mnogima, koji sinoć usnuše sa mnom, jutros već nije dano. Samo da gledam u Tvoju svjetlost, u izvor očiju mojih, meni je najveći dar koji se pružiti može. Ono što vidim prevelika je radost za mene. Prevelika da samo u meni ostane. Sve što si mi darovao primio sam od srca. Primio sam ovo tijelo ko što se prima cvijet; jer na koga bi pala, koga obasjala Tvoja svjetlost da nisi stvorio svijet. Naviko si me na noći. Naviko na dane. Naviko na zemlju. Na nebesa sviko. S vatrom sam u rodu, sa zrakom sam u rodu; ko da sam iz vode, iz svjetlosti niko. A sve i bez mene 419Molitvenik hrvatskih pjesnika

bit će ko i prije Ni sjena se na me naviknula nije. Blagosiljam Te što si mi sina moja dva darovao Snagu si moju i zdravlje ponos i uzdanje kroz njih mi vratio. Život si moj do vrha radošću ispunio. Dužnost sam roditelja među oči stavio i nosit ću je dok i Ti mene nosiš. Pod krilima ću svojim gnijezdo saviti da sina moja dva do Dobrote Tvoje dovinem. Da mi obraz pred Tobom osvjetlaju i onda kada me ne bude ovdje. Sina moja dva: dva blizanca Sunca. Aureola dva oko moga srca. Sve što je sebe u Tebi našlo zanijemilo je pred Tobom. drveće nema riječi: u plodovima Te opijeva. Voda nema riječi: u bilju Te zeleni. Zemlja nema riječi: u cvijetu Ti se smiješi. I usta moja, te rane otvorene, već polako svjetlost Tvoja zarasta. Kao da je munja sinula kroz Sunce, razmaknuvši sljepilo sjaja, ukazala mi se Tvoja providnost; Tvoj put do tebe u meni. 420Molitvenik hrvatskih pjesnika

Sad znam, kao što voda zna, da sam samo Tvoja suza izvirila iz sna koja se ponovo vraća očima svojim. Jutarnja molitva, 1991. 421Molitvenik hrvatskih pjesnika

Slavko Jendričko (1947.) OVA BOŽJA ZEMLJA ČUDESA Kristov govor u Ujedinjenim narodima Oče moj Povijest ponavlja grešku i zato ja evo u crnom kvadratu teglim ovu karikaturu od križa. Oče moj Praznina prazninu prazni posudu za zlatni znoj novih klanja. Oče moj nije to više greška u koracima mi crni dani datumi i godine bolujemo od kronične greške. Ona je naša temeljna snaga. I ne pitajmo se Oče moj mijenjajući se u štafeti ima li čvrstu točku oko koje se vrti ova Božja zemlja čudesa. Oče moj nikad ne reci amen filmovi s ratnom tematikom 422Molitvenik hrvatskih pjesnika

naša su budućnost. Oče moj skini mi se s vrata: poneseno vječnim vrtuljkom smrti i moje dijete tegli crninu besmisla naših praznina srećom smiješeći se kao i mi nekoć. To si ti, 1995. 423Molitvenik hrvatskih pjesnika

Božidar Brezinščak Bagola (1947.) DOPUSTI MI bože nad vojskama koji dopuštaš strašno razaranje moje hrvatske i narod moj žestoko kažnjavaš dopusti mi da pravednosti tvojoj podredim sve što mije ostalo ponajprije srce svoje očinsko ozbiljnost na poslu svaku nakanu sve što mi je činiti a ne znam kako spoznaju da nije uvijek lako dopusti mi volju smjelu postojanost vjere i ljubavi dokaz u vlastitome djelu hrvatsku dušu u meni 22. IX. 1991. Između sumnje i predanja (sabrane pjesme), 2007. 424Molitvenik hrvatskih pjesnika

MOLITVA bože ne dopusti mržnju mi u grudima, bože pomozi mi ne zavidjeti drugima bože udijeli mi milost srca iskrena bože okrijepi me svježinom rose jutarnje bože ne štedi me u stvari pravednoj bože nauči me zavidniku reći ne 5. XII. 1999. Između sumnje i predanja (sabrane pjesme), 2007. 425Molitvenik hrvatskih pjesnika

PODMILAČJE (svetište svetog ivana krstitelja) pod milim bogom glas onoga koji viče u pustinji ispunja mi uši nečujnom paljevinom   znam da je svetište do temelja izgorjelo vidim kako se na živoj stijeni gradi novo   pijem pitku vodu proroka i krstitelja prizivam imena bosanskih ujaka   pozlatila se bosna srebrena utihnuli kraljevski gradovi srebrenik bobovac jajce živnula nada u meni sva u kostrijeti Moja duša s tobom, 2012. 426Molitvenik hrvatskih pjesnika

Tomislav Marijan Bilosnić (1947.) MOLITVA Molim ti se Bože iz noći u noć da mi otvoriš vrata dana Molim ti se Bože iz dana u dan da mi ni jedna noć ne bude hladna Molim ti se Bože sa svim onim što sam volio da me nikad ne razapne volja mržnje Molim ti se Bože u pepelu mržnje da mi ni jedna ljubav ne ostavi slanu ranu na tijelu da mi ljubav ne savije gnijezdo od studeni Molim ti se Bože pod praznim nebom da ga ispuniš pijeskom zvijezda koje će se ukazati slijepcima Molim ti se s ove strane obale da me na drugu preneseš na onu gdje ću vidjeti Molim ti se Bože iz noći u dan da razdvojiš ovo dvoje zauvijek da ih razdvojiš u mome srcu da ih razdvojiš tako da nikad više od njih ne mogu sagraditi riječ 427Molitvenik hrvatskih pjesnika

MOLITVA ZA ZLATKA TOMIČIĆA Bože, ponekada se sjeti da i uz Tebe ima izabranih Bože, dopusti im da se i u raju usavršavaju Daj im znak kako Ti je poznato Da su sposobni za Tvoje društvo Za Tvoj nevidljivi dvor Bože, ne uskrati liru Orfeju Bože, neka gorući anđeo i dalje pjeva Božanske sonete Neka se čuje zvuk nebeske glazbe U carstvu bestjelesnog Ali neka se s visine spusti I u zemlju Samovu Bože, podari konja konjaniku s Velebita I neka mu Velebit bude blizu neba Neka i dalje Tvoje lice traži u Ninu Neka s očima od žada traži put Za povratak u postojbinu duha Neka ga ljepotom svoga pera ucrta Neka ga na besmrtnom konju prijeđe Neka ga tvoj zagovor odvede Vilama Bože, ne drži ga stalno uza se Bože, pusti ga da luta zemljom hrvatskom Hrvatska je ljubav njegova Jadran i dalje ječi pod Odisejom U Slavoniji on pleše sa ždralovima U Lici on je tajanstvena gora Zir 428Molitvenik hrvatskih pjesnika

Bože, i sam znaš da Hrvatska je njegov raj Bože, sjeti se da Ti je to već rekao Kako se njegovo srce obnavlja od dodira sa zemljom Kako je budi poput kozmičkoga pijetla Kako je ljubi kao tajanstvenu ružu Bože, neka uznik koji svoje okove nosi kao prsten Bude slobodan u Tvome carstvu Neka i tamo rasplamsava vjetrove Neka ih na svojim grudima donese na Tulove grede Neka s njima pjeva zauvijek Neka mu ni jedan prostor ne bude uskraćen Ti ga, Bože, oslobodi svega Osim utočišta hrvatskog U Zemuniku 16. lipnja 2008. Molitve, 2009. 429Molitvenik hrvatskih pjesnika

MOLITVA SVETOM FRANJI Neka nam Bog udijeli mir da ptice zemlju naslijede, da steknemo prijateljstvo sa životinjama. Neka nam Bog udijeli mir s križem od tijela i krila da se i po smrti družimo sa sićušnim bićima. Sveti moj Franjo, kad kreneš putom prema gorju neka sve ptičice s planine dolete u polje. Bog tako hoće, da anđeli i ptice otvore prozore na svakoj travki da vlati svijetle kao perje mlade zvijezde Neka me probudi cvrkut kao otjecanje vode, neka me uzbudi cvrkut kao pucketanje vatre u zagrljaju Tvojih krila Molim te, neka ptice ne utihnu ni s večeri kad ovce zableje. Ne mogu izdržati sakriven u staklu, ne mogu trpjeti jezik isplažen na metalnoj ogradi. Molim te, neka u pamćenju ostanu kolibrići što poput živaca trepere nad teškim brigama. 430Molitvenik hrvatskih pjesnika

Neka u pamćenju ostane upisano kako među mnoštvom ljudi pržinom štitimo mrava. Neka ostanu poznate moje slabosti kao što je zajedničko buđenje crva i leptira. Neka se pamte moje muke slične vjetru što njače poput magarca. Tražeći cestu kojom si hodio i vuk i janje uz tebe, vidio sam ribu neosvojivu kao pticu, vidio sam magarca i osu na istim mukama, bijeli oblak koji naše duše nosi u nebo. Ima li išta ljepše od straha pred tigrom, od ove priče na čijem kraju pauk plete mrežu svjetlošću leptira što se diže zorom. Neka nam Bog udijeli mir neka naša obitelj ne oskudijeva niti sa insektima pod kojima bikovi spuštaju svoje teške glave. Neka nam Bog udijeli takav mir da nam vrabac ne da mira ni trena bez prestanka pjevajući živ-živ, živ-živ, dok ispaćeni samoćom ne začujemo lavež pasa. Neka ribe zemlju naslijede, neka ose zemlju naslijede, i mravi i cvrčci. 431Molitvenik hrvatskih pjesnika

Neka zemlju naslijede divlji konji i muhe lagano lebdeći iznad naših rana. Neka u mom vrtu otmjeni pijevci obuzeti čekanjem zore kukuriču poput sjećanja. Sveti moj Franjo, Ti si sa svakim stvorom hodio samo si Ti sa svakim stvorom pjevao. Ti si im vidio duše daleke poput dragog kamenja. Ti znaš povijest glasanja U uhu svake divlje zvijeri i domaće životinje. Znaš točno ime mravu što se penje uz staro dudovo deblo u mome dvorištu. I molim te, reci mi Je li mu bolje nego li meni?! Igrajući se leptira zacijelo neću više vidjeti gusjenicu koja me cijele noći čekala na cedrovoj grani uspomena. Hodajući pored konjâ koji se kao sjene udaljavaju gledam oslijepjela njihova kopita prašini se okreću. Razgovarajući s janjcima dočekao sam sunce puno cvrčaka i mrava. Nahrupiše i drugi stvorovi lijepi kao slika djeteta Isusa. Gledajući u vodu ribe prekriše pustu dubinu vremena. 432Molitvenik hrvatskih pjesnika

Gledajući u nebo ptice ispuniše dubine prostora. Gledajući u zemlju kukci prekriše pustoš života. Molim ti se, sveti moj Franjo posegni za tajnom svojih ključeva otvori mi srce da izrazim ljubav prvom stvoru u prašini poput dokone ovce na ulici. Molitve, 2009. 433Molitvenik hrvatskih pjesnika

Tuga Tarle (1947.) STVORITELJU O svjetlo svijeta svjetlije od svjetla, što svjetlom zoru ružoprstu budiš, što iz sna dižeš svijet uz pean pijetla i svjetlom sunca na obzoru rudiš. O svjetlo samo, Stvoritelju dana i sviju bića što na zemlji žive, i noći mrkle što je druga strana istoga svjetla kojem svi se dive. O svjetlo vječno, u očima mojim Ti pališ plamen istine izȏra i dušu budiš poljupcima svojim da je obasjaš poput meteora. I tako sve do posljednjega daha od prvog krika u utrobi žene, tvoja sam zraka nedostojna, plaha, što traje kratko prije no uvene. Potom se vraća u mir svoga gnijezda gdje trajno blista u kruni tvog Božanstva sjajuć ko jedna od milijardi zvijezda što noću bdiju nad snom čovječanstva. Na blagdan sv. Lucije, 13. prosinca 2019. Anatomija tuge,2021. 434Molitvenik hrvatskih pjesnika

XMAS Ej, ća nam je brzo došaXmas ovega lita! A mi daleko od našega Boga- na kraju svita. Ajme, kako je pusto u duši dok sunce žari I nje isto bit za Xmas u svitu ća za Boga ne mari. Bez šoldi,ajme Xmas je ovdi svakome jadan, A kući, čovik je sritan uvik makar i gladan. I baš me čudi kako je brzo doša Xmas ovi. A dok se razbudin od pustih žudnji i ope će ‒ novi! 435Molitvenik hrvatskih pjesnika

Jozefina Dautbegović Krajinović (1948.-2008.) MOLITVA Hvala ti Gospode što si stvorio ruke čovjeku koji me držao za ramena dok sam posrćući u tebe sumnjala Ali te molim Gospode nemoj nijednom od nas ispuniti molitvu Svoj kruh i svoju ribu ne umnožavaj uzdrži se od čuda Još mom narodu miriše tamjan i zvone srebrnjaci Juda se preko strateški važne točke prikrada na večeru Drži za svaki slučaj situaciju pod kontrolom Nek voda ostane voda Mnoštvo je pripremilo kamenje može se desiti da netko nevin ipak zamahne. Ručak s Poncijem, 1994. 436Molitvenik hrvatskih pjesnika

Milorad Stojević (1948.) MOLITVA POVIJESTI PJESNIŠTVA O, najnovija sanjo, ne postaješ li Postojanom svojom urođenom nevinošću Ovčica neobične pustolovine? Giuseppe Ungaretti Gdjekad švrljasmo pustinjom, kadšto uz nju ništavni, nepodobni joj, iz nje kao proistekli, ispotrošeni, neizdovoljni. Uljudba nam naravi darivaše taj žrvanj vježbeništva i obesnaženosti skrovita bića. I brsti glas slovo što u sebi ga očusmo zakinutog zasadom usuda; i pjesnici Stari razglasitelji mu bijahu nebesni, no, prijetvorba žuhku riječ u Riječi orobljenu dariva i ništi. Okamine, okamine! Srsi groma u djelidbi svjetlosti, al’ riječi svejednako, proistekloj služnički iz govora tišine angelusa. Iza šćita, 1971. 437Molitvenik hrvatskih pjesnika

Drago Štambuk (1950.) MOLITVA PRED SVEČEVOM ŠKRINJOM Sveti moj Šimune, iz daleke dolazim zemlje. Otišao sam iz Hrvatske ispuniti svoje vrijeme i dovršiti svoju sudbinu. Iz tuđine danas bojazno pristupam tebi, sveče, teškog srca i do suza tronut. Dijelim teret sebi sličnih Hrvata. Donosim svoje zemno tijelo, oronulu svoju hrid - moćima tvojim. Nisam ovdje iskati za sebe, ne molim da ublažiš moj bol, niti da me učiniš sretnim. Sramota me tražiti tako što. Ovdje sam jer znam daje život mučan. Dođoh moliti za svoj narod koji robuje doma i u tuđini. Pritisnuti divljakom đavoljeg srca i uma, a moćnoga oružja, siromašni i slabi, prisiljeni smo moliti da pomogneš nam izdržati. Nisam kukav­ ica, nit plašim se podnositi muku za svoj narod. Ali kako neprijatelj naš ima svoje pomagače, tako i nama treba ravnoteža pomoći. U ovom lijepom hrvatskome gradu, već dugo si sveti Šimune i mora da si postao dijelom njegova zraka i umnosti. Stoga obraćam se tebi, sveče hrvatski, u ime svih dobronamjernika, da dođemo na svoje, do zaslužene i trajne slobode, do svekolikog spokoja. Zadar, ljeta Gospodnjega 1988. Lomna slika, 1995. 438Molitvenik hrvatskih pjesnika

[GOSPODE TUŽNI, IZ PLAVIH BRIJEGOVA] Gospode tužni, iz plavih brijegova, otpremi vjetar s oteščalim oblacima na moje suhe, skrutnute otoke. Podari im kišu i nabrekli brst da ovce i koze ne tamane mlaš, pupove žuke i mladice. Plavet gnijezdi jadransko oko, mrsi ga na čelu Ciklopa, pod sinjom obrvom Vidovice. Modrilo, ime ti obrazno, lišce plova, gutaš obraslo sidro, usmjeravaš dom. Na gležnjevima ukopanih otoka Merkurove ankore svezuju alge o srca potrnulih riba. Šume vlažna krila tamnog Biokova, prsti Hvara raspinju daljinu. Kroz krvlju poštrapano staklo, vrtom lavande, u lanenoj barci prihaja Bog. Skorenih ruku, zglobova punih soli. Lomni mu članci na veslima od divlje česmine, a bol hrvatska - ulje koje valovlje miri i zlatne uljuljava suze. Isuse preblagi, sačuvaj nam domovinu. London, travnja 1989. Croatiam aeternam, 1991. 439Molitvenik hrvatskih pjesnika

Mirko Ivanjek (1950.) VIDIO SAM Vidio sam, o Bože, kako u tvom vrtu cvatu jednostavne duše vidio sam kako se umnici zapliću u korov vlastite pameti I vidjeh sebe kako se razlih u toliko rukava, u one koji su dio cjeline i one koji to nisu, a samo jedno je more, pa sada skrušeno molim za oprost za svaki pokušaj i za svaku moju želju da priproste poučavam onome što ni sam nisam dokučio. Sada učim od njih kako jednostavno cvasti. Hvatanje koraka, 2020. 440Molitvenik hrvatskih pjesnika

PLAVA MOLITVA U meni živi pradavna priča o vodama koje potopiše neprijateljski ratni stroj dok su po suhu išli odabranici. Oči su mi pune zaglušujuće buke i zamamne slike sustižu me kao ratni stroj a tako sam željan štita Tvoje tišine . Za svjetlom svete tišine čeznu mi misli, oči i uši pa kroz nalegle oblake lažnih prava molim za djelić plave raspukline odakle bi sinulo sunce. 441Molitvenik hrvatskih pjesnika

Božica Jelušić (1951.) BOŽIČNA MOLITVA JEZUŠU O, Jezuš, Ti si hrastovo steblo, razvuzlano med zemljom i nebom! Naše su senje cvetje pozeblo: canjki zeprani z lugom i flebom. O, Jezuš, Ti si jabuka zimska, svetleče čudo vu vrtu kmičnom. Nek nam se duša naftalinska prepuni s Tvojom slavom božičnom. Vapimo k Tebi, Luč naša živa! Hlepimo ziti z glibljine tmečne, iščemo vračtvo sprotivu zloče. Nek senca Tvoja ve nas zakriva. Daj nam od svoje snage vekvečne, i od medvene Svoje slatkoče. Jezuši, 1993. 442Molitvenik hrvatskih pjesnika

MOLITVA JEZUŠU ZA LEHKU SMRT Spasi me, Jezuš, smrti boleče, od štrika, noža, kugle žareče; zlosilne smrti i zločinjenja, okrutne smrti bez zlahkotenja. Spasi me, Jezuš, od beteguvanja, skečanja, javkanja i skoznuvanja: postelje zimlične, betežničke, gumbekov z škatulje, kapljic z flašičke. Prosim Te, daj mi smrt hitru, lehku; pod starem dudom il’ na počeku, gdi lepše se vmira nek v zemlji stranjski. Si moji vmirali su na vrtu, vu dvoru. Zmed dve-tri reči vu razgovoru, si moji vmirali su človečanski... Jezuši, 1993. 443Molitvenik hrvatskih pjesnika

PREGNANCI MOLE JEZUŠA Pomogni nam, Jezuš, ostani z nami. V megli kak testo zgubil se svet. Mi pregnanci smo, trpeći, sami. Na križoputju Ti visiš raspet. Se je krvavo, zežgano, strto. Našu su muku skljuvale čavke. Gdi kucaš, najdeš joko zastrto: vu njem su pozoji, kače, pijavke. Ornice hrđaju pod jabukom. Obgoren tram se vu kalu crni. Kruv naš se preobrnol v kamen. Ti nas posveti Svojom mukom. V ponjavu snega se nas zagrni. Vmrti nam daj na našem. Amen Jezuši, 1993. 444Molitvenik hrvatskih pjesnika

Đurđica Ivanišević (1951.) NEDJELJNA MOLITVA PROGNANIKA ja sam danas njihovo ime za prepunim pladnjevima i njihov teret, jer žene s glasovima piljarica nedjeljom su umorne i traže utočište u mlohavim dlanovima tuga mi je u vlasištu, jer je već odavno izgubilo ruku tanje se prijateljstva u bijeloj sobi s golom žaruljom svijet uspješnih je već upalio strojeve dok si iza prozora s vjetrom saginjao glavu oni su već uzeli tvoj stol i stolicu i zidnu lampu, jedino što si imao i gubio prašnjavim putovima do sebe ostarjeli pjesnici spominju te kao popratnu pojavu jeseni sjediš s kosturom Hrvatske, Zrinjevcem do prozora dok ambasador Bujas vadi zeca iz cilindra s tjednih novina kostur tvoje zemlje sve je manji i ljubav ti se smiješi iz nekog drugog vremena kada su Krist i Marija polagano jahali na magarcu i zemlja ih je dahom dodirivala iz zida već izlaze žohari ptice srebrnih trbuha nadlijeću ti stanište 445Molitvenik hrvatskih pjesnika

znaš da si usput sve izgubio osim prašine sa sandala a zima dolazi, umor te ophrvao dok te presiti prežvakavaju preko usana Ljudi iz akvarija, 1997. 446Molitvenik hrvatskih pjesnika

Anđelko Novaković (1951.-2003.) BOŽIĆNA Molitva za Bihać Snijeg - i nebo na usnama. Duša grije vlagu u cipelama. Božićni mir žuri dječjim slikama. Mali Isus, između raskošnih automobila i ugaslih semafora - u drvenoj kočiji skriva jabuke. I luta. Traži ključeve slikovnice. Kad stara zvona usred noći najave Novi dan, On će, u samoći, moliti Vukovar. Lomiti kruh, i suze dijeliti na granici. Nebo na usnama. Nigdje toplih cipela. Božićni mir u predgrađu - iza čempresa, iza Tugara, oblaka, tinja, podrhtava. Zvjezdice u drvenoj kočiji grickaju propupalu slamicu. Igračke u nizini, i knjige na maslini. Otoci u kolijevci. 447Molitvenik hrvatskih pjesnika

Mali Isus na uglu, raskrižju. Mater s krunicom, zornicom, s očima i noktima: »U se vrime godišća, ubiše ga usrid Bišća...« A kad sam jednoj djevojci sa smeđim uvojcima prvi put govorio ove riči od ponoći, ona je snivala o suncu, moru i sladoledu na Novom Zelandu. Možda se i ne vrati. Na božični bor tamo i snijeg silazi ljeti. Zagreb, 21. XI. 1994. Lađa od krokanta, 2003. 448Molitvenik hrvatskih pjesnika