MOLITVENIK HRVATSKIH PJESNIKA II WEB

I DANAS ĆU MOLITI I danas ću moliti nebo za tvoju ruku, novo nebo, dušu u šušnju, da poravna pute tvojim stazama na raskrižjima, i danas ću moliti veliko nebo da zauvijek budemo zajedno. U ovaj sat u crkvici, u predgrađu, tek pokoja starica u tišini vapi za sinovima. Jedno dijete na oltar prinosi stručak ljubica. Potom klekne, prekriži se i ode na prstima. Oči pune jedrilica. Ruke ptica. Krist na križu ne skriva lice dok valovi svjetla ljuljaju postaje istoga puta. I danas ću zazivati nebo za tvoje ime i prezime - Domovino dok More Cetini piše domaću zadaću. 4. II. 1995. Lađa od krokanta, 2003. 449Molitvenik hrvatskih pjesnika

Miljenko Galić (1951.) MOLITVA Molimo Te zasvijetli Gospodine u pokaznici razuma u savjestima kao kad munjom orla zasine Krka stiješnjena stijenama kao Ti što zasjaš u vlastitu hramu u crkvi Imena Isusova sred Drinovaca miljevačkih Pošalji Duha zagovornika i sačuvaj providonosno lazurno lice zavičaja sa stijegom hrvatskim na kuli našeg roda sa suncem u križevima Naposljetku daj da se po obilju darova koje primismo od istoga Duha mi, ribari novovjeki Tebi suobličimo Molitva, maslina, mathesis, 2006. Krilo noći, KS, Zagreb, 2016. 450Molitvenik hrvatskih pjesnika

VISOVAČKI NOTTURNO Ko mlijeko jutra glasi ptičji plinu ni jasnoća danja ne iznjedri sloga što numinoznost izgovorit može krilo je noći zaum pravogBoga Versom kasnih ura oglasim se gdjekad da mi srce stvari vidljivim se čini dospjevši do vjere ponavljam proverbij: Mistici i zvijezde gore u tišini Prvotisak. Mistici i zvijezde Krilo noći, KS, Zagreb, 2016. 451Molitvenik hrvatskih pjesnika

MOLITVA KALEŽU ČUDA LUDBREŠKOG Kaležu sveti prokrvi me vjerom dok ostrašćeni ego posvudno raste s prešućivanjem imena Gospodnjeg s etikom alkemičara koji se drznuše iz tvarne muke čovjeka izbaviti U Veronikinu rupcu vazda mi se ogledaj dušo da razmoljen oćutim sistole zanosne Kaležu sveti prokrvi me vjerom Krilo noći, KS, Zagreb, 2016. 452Molitvenik hrvatskih pjesnika

Davor Vuković (1951.-2015.) DIVLJA RUŽA Bože koji navireš odasvud i objavljuješ se preblizu mom snu prejasan mojoj magli vrtoglav za moj red svekolik mom usmjerenju prebogat mojoj škrtosti savršen mojoj isključivosti predubok za moje plićake preblag mojoj krutosti presvijetao mom mraku pomogni mi da preživim moć i slavu njene ljubavi Bože koji me nadahnjuješ svime što ja nisam i uvlačiš me nespremna u beskonačni dah udivljenja treptavoj sreći neslućenog spokoja i potpune pomutnje svega poznatog u bezdanu vječno nepoznatog pomogni mi da preživim moć i slavu Tvoje ljubavi Oslanjam se na tišinu, 2007. 453Molitvenik hrvatskih pjesnika

Daniel Načinović (1952.) PUTNIČKA MOLITVA Svuda kuda korak kroči; i tamo gdje lađa plovi... Zemlju, more, zrak i djela Bože mirom blagoslovi! Nek nas višnje sile dvore - anđele moj, Rafaele; Nikola na pramcu broda i putniče Kristofore! Pjesme duše na studencu, 2006. 454Molitvenik hrvatskih pjesnika

SRIČNA URA, BLAŽEN DAN Daj mi, Bože, da noćàs ja buden s Tobon ka’ i pastir; da se s anđelima čuje slava Bojža, Bojži mir! Daj da sve ča ljude muči u nigdinu zajde sad; da se najdu u dobroti, u veselju star i mlad! Srićna je ura; o, blažen je dan! Kralj svega svita... on doša je h nan. Na slami povijen Mesija leži. O, srićna je ura... i srićni smo mi! Zdravlja daj nan, mir u duši; nič ne rabi drugo, ne... Moj Božiću, u košiću h Tebi nosin želje sve. Daj da sve ča ljude muči u nigdinu zajde sad; da se najdu u dobroti, u veselju star i mlad! Pjesme duše na studencu, 2006. 455Molitvenik hrvatskih pjesnika

BARKA NA KRAJU Ako je još mista u Tvojemu portu - čuj glas ča ga šaljen po Svetemu Marku poglej ova rebra ča leže u kraju... Zami, Gospodine, u raj ovu barku! Ti po moru hodiš i znaš ča su vali; teško je u kraju gnjilit na sabljunu i trpit na boku tu nagnjenu pilu, prez lika za rane na drivenin kljunu. Ako bude mista - Bože moj na križu – nigdi u kantunu na rajskin šufitu: zami gori h sebi i ‘vu staru mrižu... Ko digneš i mrižu, parangal i osti, poglej i ‘ve kosti do nog od oltara: Skrgaj u raj, Bože, starega ribara! Pjesme duše na studencu, 2006. 456Molitvenik hrvatskih pjesnika

EX VOTO Ti ćeš znat zo njega ko i ne pitan... O, Mater Bojža s Trsata! Brod son imela va mojen srce, na njin mi mlajega brata. Ne vidin ga više... “Moj brat!” ja zoven ga, a suro se bromboljo more. Ime mu lejin va kantuniće na svete figurice stôre. Reci mu, reci mu... ki god je va môre ca voli z veslon prevraća, da ne sforciva, da ne fondiva; da nan šperonci ne zvraća... Manutekstura, 2006. 457Molitvenik hrvatskih pjesnika

Božidar Petrač (1952.) MOLITVA Put je moj jasan kao cvijet bagrema i moje su misli čiste Iskušenja samo su sitne klopke uspomena u koje upisujemo riječi promašaja, izdaje i nade Bože dobrim nagrađuješ dobro zlo ne zlopamtiš Ti si Bog dobar i velik u praštanju Kloni me napasti častoljublja kloni me, Gospode! Znam grijeh raste gdje i dobrota cvjeta Muka je moja spoznaja između grijeha i dobra tanke tanahne su niti opasne zamke svima koji čisto srce traže i trude se svednevice i duh Tvoj postojan ištu u danima bespuća Oslobodi me, moj Gospodine, dneva, sati i minuta u kojima ću znake Tvoje raspoznavati kao slijepac koji vidi, a vidjeti ne želi 458Molitvenik hrvatskih pjesnika

Bože moj, u danima teških napasti i iskušenja, dodaj samo čašu onoga žuhka octa Sve, Dobri, neka je u Tvojim rukama u noći ovoj moje duše u nemoći i slabosti Dopusti mi dok pogibalj prijeti, a dani su izbrojeni dopusti mi život kao vedar dan darivati brojeći dane izbrojene Dani kušnje, Zagreb, 2001. 459Molitvenik hrvatskih pjesnika

Ivan Grljušić (1953.) MOLITVA ZA BOSNU Gospode, kad planine (te ruke pružene Tebi) budeš zaodijevao bjelinom, zažmiri malo i prospi snijeg dalje od Bosne. Kad ledom okuješ zemlju (krhku, ranjivu, lomnu...) otvori na nebu prozor i puhni u smjeru Bosne. Ugrij svojim dahom ono što još diše, na nogama održi sve što se k Tebi diže. Svrni pogled ( - Pogledaj na Bosnu, Bože! - ) i daruj joj blagu zimu. U srcu hladnoće probudi t o p l i n u . (Prosinac ratne 1992.) Pjesme, 1968-2000. 460Molitvenik hrvatskih pjesnika

Fabijan Lovrić (1953.) MOLITVA Bože, raspori moje tijelo strašnim mačem iskovanim od srčike pobješnjelih vulkana i sažgaj ovo srce u meni munjama, da gasne do neba, kad na ovoj zemlji oznojenoj; nemam, mira, za sebe! Uništi um moj prkosni kad prljav novac caruje! Bože... Ne ostavljaj me da vapim do vijeka tražeći: u čovjeku čovjeka, u praznoj duši dušu, u nerazumu razum na vrhu zublje bezublje. Sažgaj ovo srce u meni što išće ljubav kometnu i u veselosti – vilinog konjica život. Bože. Usliši moju molitvu i daj mi usne plamene da budem ZLATOUSTI i vječnost stiha proreknem. Na koljenima ću sići s Monte Vipera i nitko neće skriti stazu krvavu. Poskoci će da psiču okolo 461Molitvenik hrvatskih pjesnika

i plaziti ispod košulje do grla, dok ja ću skrušen moliti; posljednji, vapaj, pjesnika. Bože, usliši moju molitvu i daj mi usne plamene da budem ZLATOUSTI i vječnost stiha proreknem, ili... Sažgaj ovo srce u meni, kad na ovoj zemlji oznojenoj – nemam mira za sebe. Totus Tuus, 2008. (e-knjiga) 462Molitvenik hrvatskih pjesnika

Dražen Katunarić (1954.) PSALAM O ODLASKU Bože, pomozi mi da pogledam na pravo mjesto pauk hoda na uglu stropa nevidljive mušice koprive rastu uz živicu na mogu naći ključ između mnoštva kamenčića i trave Bože, pomozi mi da pogledam na pravo mjesto oči joj svjetlucaju u mraku još jednom ih gledam prije spavanja napravim kolut mira oko kapaka neiskvarene prošnja anđela Bože, pomozi mi da pogledam na pravo mjesto jedna ptica je proletjela iza boje stakla dobio sam malo crkvena mira jedan osmijeh me diže visoko a drugim se spuštam bisernim stubama po novčiće u zdencu Bože, pomozi mi da pogledam na pravo mjesto zašto uočim čas opojni vrt s ljiljanima a čas obješenog što visi cijelu noć pa dječaka u ljuljački ispod lipe majka je sestricu ostavila zvijezdama na skrb Bože, vidiš li sve to odjednom? 463Molitvenik hrvatskih pjesnika

I zvijezde, i ljubav i djetešce zaljuljano, i čovjeka obješena, nezaljuljana, dapače mirna, ružu što je crna i u mraku? Koliko je čempresa sa teškim sjenama palo na kamene ploče koliko samoće i pomiješanih glasova cvrčaka u blagosti sna leptira nesviklih na očaj kad sam ovdje, htio bih biti u svima njima, a čim dođem ondje izgubim i želju za blizinom preostaje mi otputovati na dalek i dugi put, Bože daj mi otići na dobru stranu Psalmi, 1990. 464Molitvenik hrvatskih pjesnika

PSALAM O HODANJU PO VODI Tvoje noge klize po naborima valovlja lagane i meke kročio si između morskih gora i nisi posrnuo ni za jednim valom dubina dna nije te progutala ni valovi te nisu prekrili hrptima svojim more rasječeno umjesto tvojih tabana o kako je to bilo hrabro i nježno, moj neposrnuli Bože nauči me cjelivati suze i lišće ljubičasto i zračno tijelo ti si sačuvao moje noge od pada sad ih stavi na val i ne daj im da potonu ne daj da potonu. Psalmi, 1990. 465Molitvenik hrvatskih pjesnika

Željko Ivanković (1954.) DIVKOVIĆEVA MOLITVA ZA ZAVIČAJ Bože, ti koji si moj zavičaj podario surovim planinama, ti koji si mu dao jeku željeza u utrobi, koji si ga obasjao noćnim varnicama, koji si mu dao kraljevsku plemenitost u baštinu, učini njegove noći prozirnijim i misao O njemu plemenitijom. Kao što je plemenita ova kraljevska klisura niz koju se evo udaljujem od njega, noseći i svoje i njegove boli, i svoju i njegovu surovost daleko preko mora, pa niz gradove sve bijele od sunca i kamena, niz gradove koji nikad nisu imali tako mračne noći ni tako surove hridi, taj grč na licu zemlje, koji, evo, i ja nosim. Ali ni plemenitu postojanost kakvu ne susretoh ni u Venetu ni u gradovima apulskim, u kojima bijele plemkinje tako pobožno slušahu moje priče. Učini ga vječnim kao što su 466Molitvenik hrvatskih pjesnika

vječna imena planina kojima si ga okružio, kao što je vječna zemaljska bol naroda moga, kao što si vječan ti u njegovim snovima o pravdi i ljepoti. Amen. Raskoš, hladna mjesečina, 2002. 467Molitvenik hrvatskih pjesnika

MOLITVA RATU Sad kad te možda više nema sad kad si samo bilješka na grobu onih što smo ih voljeli, varljivi statistički broj koji naplaćuje tuđe suze, zaleđeni strah u očima koje više nisu u stanju pamtiti, paprat mržnje koja sama u sebi sagorijeva, par cipela ispražnjen od smisla, Bog koji čeka psovku što mu već odavno pripada. Sad kad si opet odlučio vratiti se u bocu, postati omiljena dječja igra, kulisa za priče iz davnih vremena, molim te, kad mi već tebe ne možemo, zaboravi ti nas. Kao davnu, daleku, neuspješnu ljubav. Isus je pročitao novine (Izabrane pjesme), 2006. 468Molitvenik hrvatskih pjesnika

MOLITVA SV. FRANJE Ne drijemaj, Bože. Dođi i igraj se u mojoj radosti, dok s pticama cvrkućem i vuka, brata svoga, učim pjevati. Lűda sam, kažu, i nikog nema u mojoj čami. Jer prazne ruke, umjesto na molitvu, oko nježnih breza sklapam. Grlim vjetar i prizivam te, o, Bože. Ne daj mi mudrost njihovu. Hoću srce dječaka, krila ptice i lakoću leptira. Ne drijemaj, Bože. Dođi tiho, sâm. Neka te nitko ne vidi. Nek ludost moja slavi ovo proljeće, rosnu kap i sunca svijetli trak. I daj da budem sitan i nevidljiv kao s daškom vjetra zalutali trun. Sjene sve dulje, 2012. 469Molitvenik hrvatskih pjesnika

Ivan Tolj (1954.) POD HRASTOM bratu Jozi Kralju i mojih postaja pitam Te ima li ih četrnaest? Ovaj je život raneni hod i evo vraćam se... Vraćam se sasušenu Hrastu da ti vidim oči i da se odmorim. Moj Hrast ili ona smokva, a ja sjedam bez hlada pod Hrast, nesiguran da će olistati i ostati, hoće li ipak, Ti znaš i možeš, hoće li prolistati ikada, ijednom, Hrast moj, jedino utočište zemljana mene? Kakav je odmor u letu noćnim krilima kada mi se i u snu čine zmije na mjesecu i kada se budim u blatu iako je sunce i dan pod Hrastom? 470Molitvenik hrvatskih pjesnika

A naš susret očiju, hrastovih mi očiju, Bože, ja ne bih bez Hrasta htio dočekati ni zoru ni prvu rosu, jer pod Hrastom reče mi mater prvu riječ o Tebi, O Tvome prolazu kroz četrnaest jada i o smrti Tvojoj na tvrdu drvetu. Ako je to bio Hrast ako je bio, Bože, Hrast molim te pod njim, bez hlada i nesiguran da će olistati i ostati, molim te pod jalovom smokvom, hrastovih mi očiju, Bože! Ova noć sa zmijama na mjesecu i zadnje gledanje plava neba iz očiju one koja me rodi, ali ne bez Tebe, ova noć sa zmijama na mjesecu i njen trzaj prema staru raspelu, pa šapat, odlazak i plava suza... U zmijavoj noći rzanje konja najavilo je Tvoj dolazak, a u sumrak na okna očevine neka neviđena ptica donijela je i njen odlazak za Tobom... 471Molitvenik hrvatskih pjesnika

A oči kad jednom ugasnu, neka ih, Bože, ni Hrastu, ni nama, ne zaklapa noć. Neka ih usneni mjesečina... (1982.) Drinske elegije (iz. pj.), 1994. 472Molitvenik hrvatskih pjesnika

PALIM SVIJEĆU Palim danas crvenu, bijelu i plavu svijeću. Za duše umrlih: da nam otpustiš duge naše kako i mi otpuštamo dužnicima našim. Pa neka vam je pokoj braćo rasutih kostiju. I neka je lako duši Matinoj, pokošenu ni za što. Bratu njegovu Iliji neka je lako. Susjedu njihovu Andriji, pokošenu ni za što. Mir duši Lukinoj, jedincu Anđinu, nestalom. Ivanu, Tadiji, Stjepanu, Mladenu, nestalim. I svima nestalim... A i koscima njihovim neka bude lako. Mir kostima zaspalim u zemlji hrvatskoj, njemačkoj, ruskoj... Lako im bilo more Jadransko. Laki oceani. Da nam otpustiš duge naše kako i mi otpuštamo dužnicima našim. Palim svijeću. (1985.) Anima Croatorum, 1990. 473Molitvenik hrvatskih pjesnika

Sead Begović (1954.) STRMOGLAVI BIJEG Umor mora drijemati uz more svih početaka i čekati da mjesec ustane iz groba Ako on to neće zauvijek će spavač pokopati svoje tijelo i tad će ljubav posljednji put istrčavši iz njegova sna preskakivati jaruge Potom će se tmina počinka rasprostirati izgladnjele mašte Zima će ukrotiti i najuporniju dušu koja, iznenadivši nas krikne: Dobri Bože stisni moju ruku (prije nego što smrt koseći prođe) sužnju svome to učini i lancima njegovih očiju u kojima se zakrijesila ljubav Tvoja Spasiti je može samo strmoglav bijeg u zemljicu, u svemir koji napokon postadoše posve maleni pulzuš* na drugi ruki i ja ga piplem, posluhni kak tuče al’ neje z mojem jednaki Uresi: aplikacije, 2007. * Pulzuš — puls 474Molitvenik hrvatskih pjesnika

Mile Stojić (1955.) MOLITVA Opet gori naše meso. Bukte paljenice Sinove naše opet liže plamen Na stratištima se zlate ne vještice, hanumice Poželio bi ih i ti, Bože, da nisi kamen Peče li ti oči naših sojenica dim? Je li ti obeščašćene djece imalo žao? Ne hvata li te tuga za ognjištem mojim kakvo sam nikada nisi imao? Razumijem te Bože što si odlučio da uništiš obitelj moju, da izbrišeš njezin znamen Razumijem te, jaki, jer mirno si gledao kako sin tvoj umire u najljućim mukama. Amen. Priznanje (izabrane nove i stare pjesme), 2007. 475Molitvenik hrvatskih pjesnika

Jurica Čenar (1956.) SI BILI i ja sam čera kanio kanila napisat i priznat da sam ja to ča sam pošten hrvat mea culpa mea culpa mea maxima culpa misi misli, 1983. 476Molitvenik hrvatskih pjesnika

Vjekoslav Boban (1957.) 1991. USLIŠENA MOLITVA Milosnica rimskoga namisnika Iruda: Milosnica diče njegove i njegovih ugostnika: Milosnica dok ne rodi trinaestrođenika: Pa moliteljica Boga da joj uzme gladna dičija usta: Od svojih prsa do mojih prsa: Radost je biti pseto, smrad i prašina kraljevih sandala; Za tamjan ložnice bez smirne ubožnice Usliši molitvu svoje grišnice: Taj Božji mač svih bojovnika Što probada zlatno srce njezina srca Uzvraća ljubav Već trećem tisućliću Irudova prvog Božića. Oteti bibliobus, 2003. 477Molitvenik hrvatskih pjesnika

DRAGI GRJEŠNICI IZ KROACIJE! Danas se uzdiže molitva nacije. Voljet ćemo se svim vrstama lovora: okom, licem, grlom, udovima. Grcat ćete u znoju, tinti i suzama. Ili će od Vas biti molitelj ili nijemak. Ili od Mene – - moljenik ili gluhak. Ne bio ja – ja: Anđeo s vezama. Prah ste i sjena, vjera svih mijena! Oteti bibliobus, 2003. 478Molitvenik hrvatskih pjesnika

Boris Domagoj Biletić (1957.) JESEN S VUKOVAROM I TIŠINAMA HRVATSKIM Što da činim s besjedom U grlu? Što s riječima potkožnim? Da vjerujem? (Još nikada tako sam U običnoj sezonskoj kiši?) Gore u našoj ravnici I ovdje u jednom čovjeku Nove i nove legu se jame Iz diluvija bezimenih. I nikada prije, I nikada više takve samoće U običnoj sezonskoj kiši. Ali sve, baš sve Kao da je malo, Jedva iščupano Iz krvave kaše mržnje; Iz samih ralja Samoubojstva. Zato nad svime zdvojan Tek iz sebe cijedim: Ništa, Braćo moja, ništavilo...* * Na vijest o „padu“ Vukovara 1991. Hrvatska Tišina je i mjesto u Posavini (BiH). Inačica pjesme preuzeta iz: B. D. Biletić, Imam riječ, Altagama, Zagreb, 2006. (Op. aut.) 479Molitvenik hrvatskih pjesnika

MJESTO KOJE UVIJEK ČEKA majci, ocu i sestrama Ovdje stol je i opet skromno prostrt Kao uoči gozbe onih među nama prvih Kladenac intime načas svježinom zažubori Poput vrutka usred žege u nesmiljeno podne Sve opkoljenije morem A ribar i tèžak u tebi Poigraju se jekom bistre špiljske vode Unutarnjim glasima prebiruć’ po kajdama neke čudne pastorale Jer svi najbliži su i sve najdraže je zauvijek tu Napokon sretan blaguješ redovnički smjeran I u molitvi za njih tako beskrajno sâm* Radovi na nekropoli, 1996. 480Molitvenik hrvatskih pjesnika

Miljenko Stojić (1960.) NE VJERUJ MI BOŽE I onda kada smušen budem gasio svoja svjetla i onda kad budem tvrdio nisam tu, otputovao sam ja te molim, ne vjeruj mi Bože. To su tek moji zidovi što ih trenutno ne znam srušiti, to je tek nabujala bol što podmuklo zaslijepila mi oči. Ti si moj dah i toplina, neiščezao glas u magli, ti si moja namjera i odluka, prijatelj dobar i vjeran, zato, ja te molim, ne vjeruj mi Bože. Unatoč svemu, 1994. 481Molitvenik hrvatskih pjesnika

MOLITVA IZ ROVA večeras kada budeš prolazio našom bojišnicom svrati Bože i u moj rov ispričat ću ti najljepše priče koje znam biti iskreniji nego ikada prije obećat ću ti da neću biti kao oni s druge strane borit ću se kao ono ti kada si bičem tjerao trgovce iz hrama pritom ih nisi mrzio učinio si tek ono što si trebao učiniti svrati Bože večeras i u moj rov neću te imati čime počastiti razumjet ćeš me svakog trena oni mogu zapucati prijateljski ćemo sagledati moju sadašnjost dogovoriti se da u budućnosti ne idemo jedan bez drugoga svrati Bože večeras i u moj rov možda neću prepoznati tvoj dolazak zato molim te budi uporan zovi me sigurno ću se odazvati čujem li tvoj glas Unatoč svemu, 1994. 482Molitvenik hrvatskih pjesnika

Fredi Hergović (1960.) MOLITVICA frici naš ki si štikaproni pusti kraljestvo tvoje budi bolje doma ar se vidimo va pakli a ne na nebi izjavu svakidanju drž si danas i otpusti nam jezik naš kot i mi tebi otpušćamo bedavosti tvoje i ne zapeljaj nas u asimilaciju nego oslobodi nas od zla AMEN Rompotanje, br. 1, 1987. (Gradišćanskohrvatska književnost, 1998.) 483Molitvenik hrvatskih pjesnika

Maja Kušenić Gjerek (1961.) LUDA MOLITVA ZA IVANA Ne znam kako da ti oprostim I nikada neću znati, Nisam vidjela, kraj zdravih očiju, Nisam čula, kod jasnog sluha Što mi vrijeme i vječnost poručuju, Da je živjeti isto što i pjevati. Blagoslov, blagoslov ištem za tebe Koji si grešnik i zbog mojih grijeha, Koji si izgnan i zbog mog progonstva, Koji si cvijet iz vjenčanog buketa, Krvava mrlja u mojoj utrobi i dar, Dar s drugog mi svijeta, Jednom djetetu blagom otac. Oprosti mi, jer si ne mogu oprostiti Oprosti mi, jer će inače anđeli plakati. Imala sam frulu od mjesečevog srebra, Imala sam krilo od tvojega rebra A nisam znala kako radost izraziti, Nisam znala kako zvijezde prihvatiti U naručje i grijati njima tvoje grudi, Biti više od ptice, biti nježna žena I muškarac biti, ako treba, biti ti svi ljudi. Oprosti mi, jer sam slomljena Jer sam ipak živa, jer skrivam Istinu kao kovčeg pun blaga u njedrima, Jer je tisuće i tisuće dragulja 484Molitvenik hrvatskih pjesnika

I zlatnika prosulo vrijeme Pred našim nogama, a mi smo Mislili, to kiša pere šljunak, To se vjetar igra s oblacima, kao jedrima. I kad mi sve oprostiš, neću si oprostiti. Stat ću pred arkanđela S mačem u ruci i moliti da moja Glava postane krvava ruža, Moliti da me smakne milosrđem I tajnu, o spolu i bolu, Jer sam imala dva blaga, I vrijeme i muža, i milost i ludost, A plakala, plakala da u suzama potonem I da me Bog nikada više ne stvori ženom, Već Njegovom sjenom, tihom i sjajnom I zaboravom kog briše nebeska spužva … Nešto nalik osmijehu, 2008. 485Molitvenik hrvatskih pjesnika

Nenad Piskač (1962.) MOLITVA ZA MILOST STVARANJA molim neka bude i bi neka sude i presude neka pjevaju i blude i dalje još nakon retorike jer bezimena je stvarnost metaforike neka bude dakle tako to Očeva šutnja, 1999. 486Molitvenik hrvatskih pjesnika

ČISTILIŠTE 9. Svemogoči de si da jesi kakav si da si tu sam kakav jesam kad drugački nisam no, poveč reči reč zagrmi rastepi kmicu, zdigni meglu pošli ajngeluše pogleč kašno su spravili čistilište Rieči su luknje su rieči, 2005. 487Molitvenik hrvatskih pjesnika

GOSPI OD UTOČIŠTA (Ani Novak) kako sam Te ono zazvao ja a ma onaj posljednji u hrvatskom mnoštvu onaj Tvoj mucavi tvrdoglavi onaj Tvoj zadnji malaksali mali i nedostojan pogleda kamoli pomoći Tvoje onaj pred nepravdom neutješni onaj on o Suotkupiteljice ljudskoga roda s Isusom u naručju od betlehemske štalice do krvave Kalvarije u naše jadne dane opet trebamo Majku jaku Majku ovdje tu u Meglićevom odmori mozaiku čistom kao Tvoje suze nad Dunavom neumorno i dalje tješi siromahe, pomozi bolesnima 488Molitvenik hrvatskih pjesnika

izmoli milost i za nevjerne suprotive utočištu izdanom nam da a na Tvoju smo dušu natovarili svu muku našu o stigneš li i k meni svrati, tu sam na Sutli ako se ne sretnemo prije u Aljmašu reći ću Ti tada : ovo utočište naše, ovo užasno grobište, ovo mučno borilište branili smo, branimo i branit ćemo Gospo, Mati - vjerni Ti Hrvati u onaj čas s Tobom hoće puninu u visinu Tvom Sinu u visinu ! Vukovo Selo, 17. srpnja 2009. Hrvatsko slovo, 2009. (br. 747, 14. kolovoza) 489Molitvenik hrvatskih pjesnika

Božica Zoko (1963.) AMEN Znam da će biti jeftinija obuća i sve će veća sramota biti prohodati bos. Noge se stišću i kuhaju u obući. Moja mati pretrčava bosa po snijegu od svoje do kuće strine joj Anđe. Kad stigne, stresa snijeg koji se polijepio po nožicama. Noge crvene i bride od vrućine. Moj djed čita psalme Davidove očekujući okrutnu smrt. Bog je zaposlen i još ne uzima sve ljude u obzir, još nisu svi kao bogovi. Moji su prorijeđeni, malo ih je, šute svoje stare boge - drugi djed samo drži krunicu u rukah, moli prije svakog jela. Bijaše više molitve nego jela. Baba uz ognjište. Željna unučad i djeca. Baci se za njima onom glavnjom, ako ih ima puno i ne možeš uvesti reda. Djeca uz smijeh bježe na sve strane, trče... Trče moji pokojni stričevi, trče po kamenu. 490Molitvenik hrvatskih pjesnika

Uvijek ih netko ili nešto zaustavi, oni klonu i umru na mojim rukama. Ipak i dalje žive - odjekuju njihova imena - Baroo, ej Bare - Stipoo, oj Stipe - tetka Iva, teta Ivka sjedi slijepa na postelji i smije se - kad se ona smije cijela postelja se trese. S njom se smiju i pokojne male tetke koje su umrle, a da nisu imale djece. Cijela postelja se trese. Mom ocu dršću ruke i svakog Božića umače kruh u vino i iz kruha krvavo kaplje i gasi svijeću. Vinom iz kruha. Poslije, kad se sjeti matere, ćaće ili brata pusti suze i odlazi u sobu. Molimo Očenaš Zdravo Mariju i Slava Ocu i Sinu i Duhu Svetomu kako bijaše na početku tako je i sada i vazda i u vijeke vjekova Amen! Zapisi iza greba, 2009. 491Molitvenik hrvatskih pjesnika

Stjepan Blažetin/Blazsetin István (1963.) MOLITVA gospina crkva anđeli slomljena krila nekoliko crnih marama nekoliko ćelavih glava nemušte riječi lebde bez korijena beskrajna tišina samo muha zuji negdje u visinama porcija besmisla zb(i)rka, Pečuh, 2003. 492Molitvenik hrvatskih pjesnika

MOLITVA orgulje odzvanjaju zidovi lebde u zraku svijeće gase se u mraku križ se uzdiže visoko kamen pod nogama prašina na sandalama molitve u suzama negdje još nada treperi negdje u visinama negdje i našim dlanovima porcija besmisla zb(i)rka, Pečuh, 2003. 493Molitvenik hrvatskih pjesnika



Vjekoslav Boban MOLITVA KAO PJESNIČKA VRSTA U svjetskoj književnosti zapadnoga kruga molitva kao umjetnički oblik zauzima specifično mjesto po- najprije zbog njezine pripadnosti različitim područ- jima: glazbi, govorništvu i književnosti. Iako ju je najviše proučavala stara retorika u srednjem vijeku, koja je uvažavala svekoliko judaističko-helenističko naslijeđe, ona je baš svojim učenjem o književnim vrstama toliko usložnila njezin trovalentni habitus da je znanost o književnosti već dugo ostavlja po strani posve prepuštajući njezino izučavanje teologiji i mu- zikologiji. Naime, učenje o vrstama temeljilo se na uvjerenju o postojanju stalnih i čvrstih uzoraka po ko- jima je valjalo stvarati pa je autor morao unaprijed odrediti osnovne okvire u kojima će se kretati njegovo djelo. »Budući da su prema njihovu mišljenju postoja- li uzori za svaku vrstu pisanja, takvi uzori bijahu dati za svaku književnu vrstu posebno«.1 Već su bibličari definirali molitvu kao posebnu pje- sničku vrstu svrstavši je poslije himne, a prije psalmi, žalopojki i tužbalica, ljubavnih i svadbenih pjesama.2 Danas, primjerice, nije prijeporno da se u Starom za­ vjetu, Petoknjižju, Knjizi postanka nalazi šest molita- va: Abrahamova molitva za Sodomu (Post 18,22-33), Abrahamov sluga moli za način kako bi se ponio (Post 1 Milivoj Solar: Teorija književnosti. Zagreb: Školska knjiga, 198913., str. 63. 2 Isp. Eugen Werber: “Stara hebrejska književnost” u Povijest svjetske knji­ževnosti (ur. Svetozar Petrović). Zagreb: Mladost, 1982., str. 67, 68. 495Molitvenik hrvatskih pjesnika

24,12-14), Blagoslov Izaka (Post 27), Jakovljev zavjet u Betelu (Post 28), Jakovljeva tjeskobna molitva u Pe­ nuelu (Post 32) i Jakov blagoslivlja svoje sinove (Post 48-49). Međutim, činjenica je da starozavjetni Psalmi uključuju brojne molitve (neke su ovdje navedene po temama – op. p.): Večernja molitva (4), Jutarnja mo­ litva (5), Pastirov psalam (23), Slava i štovanje (24; 67; 92; 95-98; 100; 113; 145; 148; 150), Vodstvo (25), Pouzdanje (37; 62), Izbavljenje (40; 116), Čežnja za Bogom (27; 42; 63; 84), Oproštenje (51; 65; 111; 130; 136), Zahvala za pomoć u nevolji (66; 69; 86; 88; 102; 140; 143), Trajna Božja ljubav i briga (89; 103; 107; 146) Božja uzvišenost i slava (8; 29; 93; 104), Božje znanje i prisutnost (139), Božja riječ (19; 119) i Božja zaštita (46; 91; 125). Biblijsko redakcijsko smješta- nje molitvi kao zasebne pjesničke vrste unutar dru- ge pjesničke vrste ili oblika ima dalekosežne poslje- dice. Jedna od krucijalnih jest ocjena da je molitva podvrsta psalma zato što psalam predstavlja posebnu vrstu »pjesama o ništavnosti života i odnosa prema božanstvu«.3 Tim činom zapravo su sugerirane dvije odrednice: odrednica da je molitva sastavni dio lirike budući da su psalmi lirski odlomci Biblije te odredni- ca da je za poimanje molitve važniji sadržaj od forme pa zato u suvremenim leksikonima i rječnicima nala- zimo definicije molitve u kojima je posve zanemarena njezina supstancija i forma izraza, poput oxfordske relacionističke »molitva je uspostavljanje odnosa s Bogom ili drugim oblikom duhovnoga bića«. Odgovor na pitanje zašto se molitva (ne)definira kao literarna forma možemo donekle nazrijeti u Isu­ sovu učenju o molitvi koje je ponajprije razvidno u trojice evanđelista: Mt 6,5-15; 7,7-11; 26,41; Mk 12,38-40; 13,33; 14,38; Lk 11,1-13; 18,1-14. Isus iz 3 Ibid. 1. Str. 144. 496Molitvenik hrvatskih pjesnika

Nazareta, sam molitelj i tumač molitava, ako ga pro- matramo sa stajališta tradicionalne retorike, slovi kao jedan od najboljih govornika svih vremena. Struktura njegovih molitava svakako se naslanja na starozavjet- ne molitve. One će snažno utjecati, što posredno što neposredno, na hrvatske pjesnike, posebice na epigo- ne u Dalmaciji i Dubrovniku4 pa nije na odmet, radi mogućnosti detaljnijega komparativnog proučavanja i uživanja u citatnom čitanju hrvatskih pjesničkih mo- litava, da ih ovdje navedemo: Očenaš (Mt 6,9-13; Lk 11,2-4), Slavljenje Boga zato što se otkriva jednostav­ nim ljudima (Mt 2I, 25-26; Lk 10,21), U Getseman­ skom vrtu (Mt 26,36-44; Mk 14,32-39; Lk 22,46)­, Na križu (Mt 27,46; Mk 15,34; Lk 23,34.46), Kod Laza­ rova uskrišenja (Iv 11,41-42), Uoči smrti (Iv 12,27- 28) i Za svoje sljedbenike (Iv 17). Daljnje pomicanje molitve od govorništva prema epistemologiji, odnosno od umjetnosti, umijeća pre- ma filozofiji izvršio je sv. Pavle.5 No, na hrvatske pje­snike vjerojatno je najveći utjecaj imao Koncil u Trentu (1545. – 1563.) na kojem je, slobodno može- mo reći, molitva postala nezaobilaznim dijelom li- turgije. Drugim riječima, Tridentinski koncil je kom- pentenciju glede molitve dodijelio svećenstvu.6 Ovo se neće znatno odraziti na hrvatsko pjesništvo jer su 4 Vidi: Slavko Ježić: Hrvatska književnost. Zagreb: Grafički zavod Hr- vatske, 1993., str. 150-7. 5 Pavlove su molitve: Za kršćane u Rimu (Rim 1,8-10), Za Žido­ ve (Rim 10,1), Za Crkvu u Korintu (1 Kor 1,4-9; 2 Kor 13,7-9), Zahvalnost za podršku u nevoljama (2 Kor 1,3-4), Zahvalnost za duhovna dobra u Kristu (Ef 1,3-14), Za kršćane u Efezu (Ef 1,16-23; 3,14-19), Za kršćane u Filipima (Fil 1,3-11), Za Crkvu u Kolosima (Kol 1,3-14), Za kršćane u Solunu (1 Sol 1,2-3; 2,13; 3,9-13; 5,23; 2 Sol 1,3; 2,13. 16-17; 3,16), Za Timoteja (2 Tim 1,3-4), i Za Filemona (Fil 4-6). 6 Na Koncilu je standardizirana Sveta Misa široko uvaživši lokalne inačice. Donesene su odluke o revidiranju Brevijara (dovršeno 1568.) i Misala (1570.), Vulgate (1566.) te prvi Katolički katekizam (1566.) 497Molitvenik hrvatskih pjesnika

mnogi hrvatski pjesnici bili svećenici, ali će potaknuti proučavatelje da molitvu ne izvlače iz okrilja religioz­ nog odnosno duhovnoga pjesništva. No, odluka da se talijanska lauda inkorporira u Svetu Misu ostavit će svoj snažni trag u hrvatskim molitvama, pogotovo ako imamo na umu da su u jednom od prvih poznatih hrvatskih latiničkih jezičnih i književnih spomenika, a godinama smatranim i najstarijim, istraživači vidjeli utjecaj javno izvođenih talijanskih predlauretanskih litanijskih lauda, uporno mu tražeći talijanski ili latin- ski izvor koji nikad nije pronađen. Šibenska molitva u izvorniku ima latinski naslov Oracio pulcra et devota ad beatam virginem Mariam (Lijepa i pobožna molit­ va Blaženoj Djevici Mariji), kao tekst nadahnute pje- sničke inspiracije, nezaobilazni je dio svih antologija starijega hrvatskog pjesništva. Pronađena je u rukopi- snoj knjižnici franjevačkoga konventualnog samosta- na u Šibeniku, a izvorno je iz Bribira što se zaključuje po njezinu srednjodalmatinskom čakavskom jeziku. Poznata je od 1911. godine, kada su je opat Joso Mi- lošević i jezikoslovac Ivan Milčetić objavili u Stari­ nama (JAZU, 33. knjiga). Postoje indicije kako je ova molitva autorska. Neki su skloni pripisivati autorstvo zapisivaču fra Pavlu Šibenčaninu (Paulus de Sibini- co / Paulus Sclavonia), jer je otkrivena usporedbom dvaju rukopisa; Cantilena pro sabatho (pučki plač Gospin, zapisan 1385. godine u latinskom kodeksu u vlasništvu Mađarske nacionalne knjižnice) i nepotpun teološki tumač Božjih zapovijedi (ostale su sačuvane prve tri i početak četvrte) u jednom od kodeksa nave- denoga šibenskog samostana. Tu su još mnogobrojni njegovi latinski teološki i homilijski tekstovi i razma- tranja pa osobne bilješke, razasuti u više samostan- skih rukopisnih kodeksa. Odatle znamo da Pavao jest Šibenčanin, jer se 1364. spominje kao lektor, tj. (na) učitelj, a 1399. kao obnašatelj niza odgovornih funk- 498Molitvenik hrvatskih pjesnika